Markacisti

Članovi ove sekcije su:

Silvija Kalebić, Ines Orlić, Sandra Novoselić, Alma Orbović i Branko Prnjak.

Markacisti su planinari koji obilježavaju i održavaju planinarske putove. Djeluju u osnovnim planinarskim udrugama i u županijskim, gradskim i regionalnim planinarskim savezima, a njihov rad koordinira Komisija za planinarske putove Hrvatskog planinarskog saveza (HPS).

U organizaciji HPS-a je bilo organizirano školovanje markacista iz Istarske županije, a iz našeg društva su četiri planinara uspješno završila i položila dva dvodnevna tečaja (Poklon i Platak) te dobila status markacista.

Upravni odbor društva je donio odluku o osnivanju sekcije markacista, a Branko Prnjak je izabran za voditelja te sekcije.

Društvo sa svojim markacistima održava sljedeće staze na južnom masivu Učke:

– br. 603 (Brgud, sjeverni prilaz)

– br. 604 (Brgud – Kremenjak)   

– br. 605 (Kremenjak od Prodola)

– br. 688 (Mala Učka iz Šušnjevice)

– br. 700 (Šikovac)

– br. 715 (Prodol od Zagrada)

– br. 716 (Prodol, prilaz iz Katuna)

– br. 717 (Prodol, prilaz iz Gradine – Jadrankin put)

Na dionicama koje održava društvo su četiri lijepa vrha: Brgud, Kremenjak, Ozrinj i Šikovac. Sve navedene staze su numerički označene i snimljene GPS tragom.

Markacistička sekcija sređuje arhivu radnih akcija nekoliko godina unatrag, zajedno s popisom učesnika. Treba istaknuti veliku pomoć Gorana Kosa (markacist voditelj) i Vladimira Rojnića, koji je zadužen za sve planinarske putove u Istri.

Markacisti obilježavaju planinarske putove do vrhova planina. Obilježavaju putove i do drugih lijepih mjesta u planinama. Sve to rade da planinari ne zalutaju.

Rad markacista je težak i naporan jer jednom obilježeni put predstavlja obvezu stalnog održavanja; na neodržavanom putu oznake propadaju, a planinari lutaju, ljute se, a ponekad ih mora tražiti i gorska služba spašavanja.

 

MARKACIJE

 

Komisija za planinarske putove HPS-a je 1995. godine propisala izgled i dimenzije svih markacija koje se postavljaju na planinarskim putovima u Hrvatskoj.

Markacije se u pravilu crtaju, a Nacionalni park Risnjak je dao izraditi plastične okrugle markacije. Slično tome, na Ćićariji se mogu vidjeti stare markacije na metalnim pločicama, koje su čavlićima pričvršćene za drvo. Nedostatak je tih markacija što se lako skinu, pa nesavjesnim izletnicima služe kao suvenir, a događa se i da napuknu zbog urastanja čavlića u drvo. Uz to, ne mogu se postavljati na kamenje. Plastične i metalne markacije bolje je izbjegavati.

 

  1. Osnovna markacija – Okrugla markacija

Okrugla markacija osnovna je oznaka u markiranju i ona se postavlja kad god je to moguće. Procjenjuje se da na hrvatskim planinarskim putovima okrugle markacije čine više od 75% od ukupnog broja oznaka. Postavljaju se na drveću, kamenju, ogradama, zgradama, stupovima za struju i telefon i dr. Okrugla se markacija može postaviti u okomit, kosi ili vodoravan položaj u odnosu na pravac gledanja.

Okrugla markacija sastoji se od bijelog kruga okruženog crvenim prstenom. Vanjski je promjer markacije 12 cm, a promjer bijelog kruga u sredini 6 cm. Crveni prsten je širok 3 cm tako da je odnos između promjera cijele markacije i promjera bijelog kruga 2:1. Iznimno se, radi bolje uočljivosti, može se postaviti i poneka veća markacija, npr. na udaljenom kraju livade. Najveći vanjski promjer markacije može u tom slučaju biti 20 – 25 cm. U praksi se između bijelog kruga i crvenog prstena ostavlja razmak 1 – 3 mm da se boje ne dodiruju i ne cure jedna preko druge.

 

  1. Pomoćna markacija – Pojasna markacija

Pojasna markacija se postavlja na tanko drvo i na metalne cijevi, promjera manjeg od 6 cm, gdje se ne može postaviti okrugla markacija. Sastoji se od tri pojasa: jednog bijele boje i dva crvene boje, koji se postavljaju poprečno na smjer rasta drveta, najčešće vodoravno. Bijeli je pojas u sredini oznake, a po jedan crveni pojas iznad i ispod bijeloga. Dimenzije su im jednake kao i kod okrugle markacije, što znači da je bijeli pojas širok 6 cm, a crveni pojasi po 3 cm, s razmakom između boja 1 – 3 mm.

Ako se nakon nekoliko godina pri obnovi pojasnih markacija utvrdi da se povećao promjer drveta, umjesto pojasne markacije se postavlja okrugla markacija, a višak pojasne markacije se ostruže ili premaže sivom temeljnom bojom.         

                                          

  1. Pomoćna markacija – Dupla (dvostruka) pojasna markacija

U slučaju kada u blizini nema drveta debljeg od promjera prsta postavlja se, radi bolje uočljivosti, dvostruka pojasna markacija ukupne visine 21 cm.

 

  1. Okrugla markacija s dodatnim crtama

U novije se vrijeme postavljaju ove markacije s „repićima“, pri čemu su dodatne crte („repići“) usmjerene prema najbližim susjednim markacijama. Dodatne crte široke su 2 – 3 cm i dugačke 5 cm, mjereno od vanjskog ruba markacije. Ove markacije se uglavnom postavljaju u horizontalnom ili kosom položaju (npr. na kamenju), tako da su vidljive i iz suprotnog smjera. Uglavnom se ne postavljaju u uspravnom položaju, npr. na drvetu, osim kada markacije vode šumom gdje staza još nije ugažena i put krivuda, a skretanja nisu jače izražena, pa se ispod markacije ne postavlja strelica. Tada se na okruglu markaciju u uspravnom položaju postavlja samo jedan „repić“ u smjeru sljedeće markacije.

Otkrijte čari planinarenja!

hrCroatian